Ne sjecam se bas i dana,ali u maju davne 1967, prije 45 godine,moja generacija diplomirala je na Tehnickoj skoli "Djuro Salaj " u Zenici.
Davno je to bilo,sjecanja,medjutim nisu izbledjela.
Sjecam se svakog lika iz mog razreda,mada vecinu nisam srela niti vidjela decenijama.
Jos tada smo se rasuli po svijetu.
U Zenici imam jos nekoliko mojih drugarica-skolskih koleginica.Fino ih je bilo sresti tamo prije 10 godina u Zenici..Vise nisam isla...Tada sam ih sretala kako unuke vodaju..Na FB ih nema :((
Djeca im ,cesto,u njihovo ime ???profile vode..Ne znam zasto se moja generacija nekako povukla...(cast jako rijetkim izuzecima )
Bilo bi lijepo virtualno se posjecivati,bar..Zivimo u vremenu ON-Line i virtualnosti,meni to ne smeta,naprotiv,kamo srece da internet bio i u mojoj mladosti..Ali stizem ja ..polako i sigurno...Na FB pratim grupu moje generacije..Zene i muskarci..iz Sarajeva
Kako se fino "druze"
svako jutro uz jutarnju kaficu se pozdravljaju,za zdravlje pitaju.Iz citavog svijeta..Barem znaju da su zivi,a i kad se ko razboli,u toku su.
To bih i ja jako zeljela,nije mi to isto kao preko djece pitati za roditelje..Ali kako je tako je..
Neki dam cujem se sa jednom poznanicom..Iz Ze
Zali se
nikakva je,ni do cega joj nije...
Kazem joj,trzni se,ne predaji se
hajde ovamo kod mene,ja cu te trznuti..Hiljadu razloga da ne moze :(((
Zasto je to tako,zasto mnoge kazu mi:Lako je tebi,ti si na zapadu.
Koja li je to razlika???I ovdje depresija vlada..Ali treba joj doskociti,ne kukati..A u drustvu je to lakse..
Nekad je i nas svijet bio druzeljubiv..Nekako mi se cini,i to se gubi..Steta
Jedan zivot svi imamo
bez reprize niti jednog dana..
Pozdrav svima ljudima dobre volje i dobrog raspolozenja.
Uzivajte u zivotu
Druzite se..makar i virtualno.
Samoca nikom dobro nije donijela.
Velika pusa iz osvjezene Njemacke.
Meni ne smeta..setati se moze po svakom vremenu.
Ali
treba i htjeti,zar ne
