ponedjeljak, 19. ožujka 2012.

Pomozimo nasem Mirsadu Djulbicu

.
Dragi nasi bloogeri,ovom prilikom i sa ovoga mjesta,htjela bih jedan apel uputiti.Naime nas dragi blooger 
    
 http://osobesainvaliditetom.blogger.ba/  

   vodi nepostednu zivotnu bitku..Vec 40 dana bori se sa visokom temperaturom i groznicom,koju izazivaju bakterije koje se " nastanile " u njegovom organizmu.
Kako mi sam telefonom rece,drhtavim,nejakim glasom, nece ga u bolnicu jer je zarazan :( 
 Pa zar tek tako covjeka napusti medicina???? Zar se kao zarazan ?? ne moze izolovati,pa da mu se pruzi adekvatna medicinska pomoc...
Ovim putem apelujem na sve vas koji poznajete naseg Mirsada,pomozite mu, i male donacije su mu dobrodosle..On je jedna plemenita dusa, covjek od ponosa, ali njegova mala penzionerska primanja ne mogu mu pruziti adekvatnu njegu kod kuce.A jos ako neko ima veze !!! ( ovo tako nerado pisem,jer zar treba veza da se covjek lijeci ) znaci da mu pomogne da ga bolnica primi i lijeci, bilo bi to veliko ljudsko djelo,veliki humani gest.
Sve koji ovdje svratite puno pozdravljam i ponovo kazem,
nemojmo zaboraviti naseg  MirsadaDjulbica

petak, 24. veljače 2012.

Ko vam VAS profil na FB uredjuje




Ne sjecam se bas i dana,ali u maju davne 1967, prije 45 godine,moja generacija diplomirala je na Tehnickoj skoli "Djuro Salaj " u Zenici.
Davno je to bilo,sjecanja,medjutim nisu izbledjela.
Sjecam se svakog lika iz mog razreda,mada vecinu nisam srela niti vidjela decenijama.
Jos tada smo se rasuli po svijetu.
U Zenici imam jos nekoliko mojih drugarica-skolskih koleginica.Fino ih je bilo sresti tamo prije 10 godina u Zenici..Vise nisam isla...Tada sam ih sretala kako unuke vodaju..Na FB ih nema :((
Djeca im ,cesto,u njihovo ime ???profile vode..Ne znam zasto se moja generacija nekako povukla...(cast jako rijetkim izuzecima )
Bilo bi lijepo virtualno se posjecivati,bar..Zivimo u vremenu ON-Line i virtualnosti,meni to ne smeta,naprotiv,kamo srece da internet bio i u mojoj mladosti..Ali stizem ja ..polako i sigurno...Na FB pratim grupu moje generacije..Zene i muskarci..iz Sarajeva
Kako se fino "druze"
svako jutro uz jutarnju kaficu se pozdravljaju,za zdravlje pitaju.Iz citavog svijeta..Barem znaju da su zivi,a i kad se ko razboli,u toku su.
To bih i ja jako zeljela,nije mi to isto kao preko djece pitati za roditelje..Ali kako je tako je..
Neki dam cujem se sa jednom poznanicom..Iz Ze
Zali se
nikakva je,ni do cega joj nije...
Kazem joj,trzni se,ne predaji se
hajde ovamo kod mene,ja cu te trznuti..Hiljadu razloga da ne moze :(((
Zasto je to tako,zasto mnoge kazu mi:Lako je tebi,ti si na zapadu.
Koja li je to razlika???I ovdje depresija vlada..Ali treba joj doskociti,ne kukati..A u drustvu je to lakse..
Nekad je i nas svijet bio druzeljubiv..Nekako mi se cini,i to se gubi..Steta
Jedan zivot svi imamo
bez reprize niti jednog dana..
Pozdrav svima ljudima dobre volje i dobrog raspolozenja.
Uzivajte u zivotu
Druzite se..makar i virtualno.
Samoca nikom dobro nije donijela.
Velika pusa iz osvjezene Njemacke.
Meni ne smeta..setati se moze po svakom vremenu.
Ali
treba i htjeti,zar ne

srijeda, 22. veljače 2012.

Procitah post Iskrene,i rekoh na tu temu iz mog iskustva i nakon duplo vise bracnog staza:)
Razvijanje jufki u Srbiji skoro i ne postoji.Mislim po kucama,domacinstvima.Srbijanke kupe gotove kore( mi bi rekli jufke,ne ?)
i prave UGLAVNOM gibanicu.
Moj suprug dolazi iz Loznice i znaci sve bosanske pite zavolio je ???? uz zenu Bosanku.
Jos nikad nije pravio pite na moj nacin,ali zato je znao primjedbe davati ko da mu mama Srbijanka bureke razvijala.Muski lopovluk-moja opaska.
Ima ,medjutim,pita koju on pravi i koju je pravila i njegova mama,prave je i njegove sestre.To je SUHA pita sa orasima.Jufke,pardon KORE kupi kod Turcina.Imaju divne kore za baklavu,i bas mu odgovaraju za tu njegovu pitu.Orahe kupi u ljusci(da mu NIKO ne dira jezgru)
samelje ih na specijalnoj masinici za orahe.Slaze jufke,pa mljevene orahe blago posecerene zutim secerom,pa malo poskropi sokom od limuna,i tako redom,dok potrosi 500 gr kora i 500 gr oraha.Jos prijesnu pitu izreze na pravilne i sve iste cetvrtaste komade,ni velike ni male.U rernu ide na pecenje.Ok.Lijepo to sve zvuci,zar ne.
E sad
dok se pece svako 10 minuta i ja moram ustati i UVJERITI se kako se lijepo pece!!!Kako lijepo rumeni(A cake oko pecenja,temperatura,gdje tepsiju staviti u onolikoj rerni,to je moje-ali to uopste NIJE vazno.Za njega nije.)
Kako se blizi kraj pecenju IPAK i ja moram potvrditi da eto taman je,peceno i moze van.Pa gdje ti je moj dragi pametni muzu SAMOSTALNOST..zar sve moras zenu pitati,koja i tako tako TAKVU pitu ne zna napraviti.
Zasto ja ovo sve napisah?Pa zato sto mladjim domacicama savjetujem da ne hvale puno muza koji ev.nesto i skuhati zna.Nikad koliko MI znamo.Ali njegovo je uvijek NAJVECE najbolje.
Ja sam zakasnila da sta mijenjam - sama pala,sama se udarila.
A to sto moj dragi muz i nakon 40 godina braka NITI jednu masinu ne zna aktivirati,znaci ni ves masinu,ni masinu za pranje sudja,ni susionik..Nista doslovno nista,e to nikom nista...
Eh da mi je ova pamet bila...

subota, 11. veljače 2012.

Malo cvijeca sa mog prozora









Ovdje kod mene JOS nije snijeg pao...zato nemam snijeznih slika,ali ovim mojim slikama moga cvijeca zelim da bar malo topline udje u vase domove...

četvrtak, 2. veljače 2012.

Rekli su-reprizni post

Meša Selimović




" Bosna je teška teretna zemlja i ovdje nije lako živjeti ako je čovjek samo centimetar viši od prosjeka.

 Meni je slučaj dodijelio taj sentimetar i osudio me na ispaštanje ".

Santa Ponsa,mart 2011- repriza posta


Setajuci  po Palmi
danas me bas opali sunce po dekolteu i rukama.
A ja mislila
jok
nece
jos je slabo...sunce.
Al zato od sutra
mazem se kremicama da ne izgorim...
Nasmijah se nocas...
Na jednoj od "nasih" TV
meteorolog nabraja sta ce biti ove hefte..pa za deset dana..pa poslije..Pa kad novinarka skuzi da sve nesto okolo..pita ga :
A proljece...kad ce nam proljece.
Cula sam samo da je rekao:snijeg ce se jos jednom pojaviti krajem marta...
Tako smo ,zapravo,blizu
A tako daleko sto se vremenske prognoze tice...

zimura



U Njemackoj prognoziraju ledeni februar. Ovdje kod mene su dani suncani,nebo plavo bez oblaka,dnevna temperatura oko nule...bas lijepa zima.A gledam mnogi su i snijegom okovani i velikim minusima.